Autor: Anna Becker
Licensed Real Estate AdvisorCrnogorska kuhinja se ne pamti po komplikovanim receptima, već po osjećaju. Po mirisu koji dolazi iz kuhinje, po stolu oko kojeg se svi okupe bez žurbe i po onom trenutku kada probate nešto jednostavno, a shvatite da baš takvi ukusi najduže ostaju u sjećanju.
Kako sam odrasla uz domaću hranu, uvijek sam vjerovala da se Crna Gora najbolje upoznaje za stolom. Ne samo kroz restorane i jelovnike, već kroz doručke kod kuće, ručkove kod rodbine, male porodične trpeze i domaćinstva u kojima vas dočekaju kao da ste njihovi.
Na primorju se najviše osjete mirisi maslinovog ulja, ribe, bijelog luka i peršuna, dok planinski krajevi čuvaju jače, zasitnije ukuse: meso, krompir, sir, kajmak i kukuruzno brašno. Upravo taj spoj mora i planine čini crnogorsku kuhinju posebnom.
Raštan je jedno od najpoznatijih tradicionalnih jela u Crnoj Gori. Priprema se od lisnatog kupusa, najčešće uz suvo meso, i dugo se krčka dok ne dobije bogat i pun ukus.
Za mene je raštan jedno od onih jela koje odmah podsjeti na zimu, porodični ručak i kuhinju u kojoj se nešto polako kuva satima. Nije to jelo koje žuri. Baš zato i ima taj pravi domaći ukus.
Jednostavan je, hranljiv i nosi prepoznatljivi karakter stare crnogorske kuhinje.
Kačamak je tipično planinsko jelo, zasitno i puno ukusa. Pravi se od krompira, kukuruznog brašna, sira i kajmaka, a njegova priprema traži strpljenje i dobru ruku.
Nekada je bio svakodnevna hrana ljudi koji su živjeli u planinskim krajevima, jer je davao energiju za težak rad. Danas je pravi specijalitet koji turisti rado probaju u tradicionalnim restoranima, posebno na sjeveru Crne Gore.
Kačamak je možda jednostavan na prvi pogled, ali kad se posluži topao, sa sirom i kajmakom, jasno je zašto se toliko dugo zadržao na našim trpezama.
Priganice su za mene jedan od najljepših ukusa djetinjstva i domaće kuhinje. To nije samo prženo tijesto. To je miris jutra, tanjir na sredini stola i ono pitanje koje postavljamo sebi: “Hoću li još jednu, ili da stanem?”
Najviše ih volim dok su još tople, kada se domaći med lagano razlije preko njih. Sjećam se jednog doručka kod mojih roditelja, sasvim običnog jutra, bez posebnog povoda. Na stolu su bile priganice, med, sir i kafa. Sjela sam samo da pojedem dvije-tri, a završila sita, zadovoljna i potpuno osvojena tim jednostavnim doručkom.
Baš u tome je njihova ljepota. Priganice nijesu luksuzno jelo, ali imaju onu toplinu koju ne možete naručiti bilo gdje. Prave se za porodicu, goste, praznike ili obična jutra koja se, zbog takvog ukusa, pretvore u lijepu uspomenu.
Njeguški pršut i sir zauzimaju posebno mjesto u crnogorskoj kuhinji. Pršut se suši i dimi na tradicionalan način, uz pomoć planinskog vazduha, što mu daje prepoznatljiv miris i ukus.
Uz domaći sir, hljeb i čašu vina, Njeguški specijaliteti predstavljaju pravi primjer jednostavne, ali bogate crnogorske trpeze. To je ukus koji se često pamti kao jedna od najljepših gastronomskih uspomena iz Crne Gore.
Crna Gora je poznata po kvalitetnom medu. Zahvaljujući čistoj prirodi, planinskim livadama, šumama i mediteranskom bilju, med ima bogat miris i pun ukus.
Najljepše ga je probati upravo onako kako se često služi domaćinski: uz tople priganice, sir ili komad svježeg hljeba. Tada se najbolje osjeti koliko jednostavni ukusi mogu biti posebni.
Uz dobru hranu uvijek ide i dobro vino, a u Crnoj Gori posebno mjesto zauzima vranac. Ova autohtona crvena sorta daje snažna, tamna i aromatična vina, punog ukusa i karaktera.
Vranac se odlično slaže sa tradicionalnim jelima i predstavlja jedan od najprepoznatljivijih simbola crnogorskog vinarstva.
Crnogorska kuhinja ne pokušava da bude komplikovana. Njena snaga je u domaćim sastojcima, starim receptima i iskrenom ukusu.
Za mene, ona je najljepša onda kada je najjednostavnija: kada se jede polako, kada se dijeli sa drugima i kada vas jedan zalogaj vrati u neko poznato, toplo i domaće mjesto.
Zato je najbolji način da upoznate Crnu Goru vrlo jednostavan: sjednite za sto i probajte je.
Popularni članci
Popularni članci
